//grintaonica// https://blog.dnevnik.hr/grintaonica
subota, 21.10.2006.
.. boxe su zakon ..
..čitam zli_girl i njenoga „mališu“ pa sambu i „kupusojeda“ iiii...ne mogu odoljeti, ne mogu, ne mogu i ne mogu da ne napišem koju o „čežnji“..dobro moja baka kaže – da ti usta zašijemo, na rit bi progovorila..
..u stvari, nisam niti htjela pisati o sebi već o jednoj predragoj mi osobi - moliti ću lijepo, nadolazeći tekst niti slučajno ne poistovjećivati sa zgodama i nezgodama GrintaveLaste..
..dakleM – bila jednom jedna ONA....i uz nju, jasno, jedan ON..
..a ON je spadao u kategoriju lakozapaljivih muškaraca - hoćem reći, uvijek je bio "za"..no, jedne večeri, zasjeo je za računalo i ni mrdac..morao je dovršiti neki projekt do ujutro, a nije mu baš išlo od ruke..
..kako je ONA taktična i obzirna osoba, prvo mu je spremila laganu večeru, pa skuhala kavu, pa se sklupčala na trosjed i odlučila gledati TV (bez tona, jasno)..bjesomučno je mijenjala programe i nigdje ništa što bi joj privuklo pažnju..a kako bi joj i privuklo kada je „meškoljenje“ bilo u tijeku (a što je TO – pitajte NJU)
..anyway, bio je to jedan od onih dana kada bi se probudila meškoljava i uredno bi to „trpila“ (ignorirati nije uspjela) tijekom cijelog, prokleto dugog, dana željno čekajući večer i njegove prstiće (valjda i ostatak, što ja znam)..vjerovatno znate (ako ne znate, budite sretni što ne znate!) kako je odrađivati sastanke dok vam se u glavi redaju slike "odrađivanja" nečega drugoga, puno slasnijeg i ljepšeg..aime & kuku..a onda - PUF – dođe doma, a prsti čarobni letaju li letaju, ali po tipkovnici umjesto po NJOJ..pa ti gledaj televiziju!..negdje iza ponoći već je i usne počela gristi..
..a onda naiđe na program sa „erotskim“ filmom..pritajeni mazohist u njoj nije joj dozvolio da promijenim program već je opčinjeno gledala u djevojku koja je izvodila akrobacije (ali zaista akrobacije) sa vibratorom..nije niti primjetila da je duboko i glasno uzdahnila..
..njegov smijeh ju je natjerao da, konačno, odlijepi oči sa ekrana..
- A što je smiješno?.valjda smijem i ja gledati "te" filmove? - jedva je procijedila..
- Nije to smiješno, samo ti gledaj, ali taj uzdah - tako čeznutljiv uzdah nisam odavno čuo
..mHm, zaboravio je da ju nije pametno potezati za jezik!.ukratko - istresla mu je sve svoje muke ježove koje je proživjela tijekom tog meškoljavog dana i...fućkaš obzirnost i njegov projekt i njega takvoga blesava..pa se još i ruga uzdasima..i da skratim - usred frktanja, grintanja i prigovaranja – ostala je i bez ono malo krpica na sebi (detalji mi nisu poznati)
..sutradan je došao po nju na posao..
- Možeš li se izvući na uru vrimena?.idemo kupiti čežnju?
- Kakvu sad pak čežnju idemo kupiti?.o čemu ti????
- Pa znaš, onu - smijao se glasno demonstrirajući lijevom rukom o čemu se radi toliko zorno da bi i dijete u vrtiću shvatilo..izgurala ga je van grozeći se i od same pomisli što bi bilo da njene vrle zaposlenice obrate pažnju na te pokrete...
- Ti si blesav, ako ti se kupuje ajde sam – nije znala bi li se smijala ili ga zadavila - neću ti ja uči u taj SexShop niti pod razno...
- A ti čekaj ispred - nije se dao smesti..i inače bi se teško dao smesti kada bi mu neki ćuk u glavi proradio
- A jadnatisan..ajd' dobro, ali kupi neku malecku čežnju..da čežnju, majko moja, zove li TO itko na svijetu – čežnja???...
- Nisam ti ja kriv što si tako čeznutljivo uzdahnula
- Pusti sad' uzdahe, znaš ti dobro zašto sam uzdahnula..nego, što ću s tim?.ma, što će nam, uopće, TO? – sve se kao bunila, iako ju je situacija već lagano počela zabavljati
- Već ćemo nešto smisliti – namigujući će on.......
..i tako je, uredno, čekala pred vratima "tog" shopa duže od 15 minuta - ma, što li više radi unutra??? – grintala je u sebi - još će joj naići netko iz firme, muko njena..za svaki slučaj, odmaknula se par metara dalje i stala iza palme (kao, nema ona pojma gdje se nalazi i zašto)
..kad eto ti njega - u ruci drži dvije „čežnje“ različite veličine, mlatara sa njima po zraku i "diskretno" zaurla
- Kikaaaa, di si, milogatiboga?!? – dotična je skoro istinski propala u zemlju no umjesto toga ipak je virnula iza palme
..konačno ju je spazio i nastavio jednako diskretno - Koji da uzmem, aaa?
..kada je opazila sa čime mlatara po zraku, u glavi su joj (doslovno) gromovi cipali..da pogled ubija njega više ne bi bilo na majčici zemlji..
- Manji!!! - sada drekne i ONA...ionako je bilo gotovo, nepopravljiva šteta nanešena (zaboravih napomenuti da se taj nesretni Shop nalazi na frekventnoj lokaciji, vrrrrlo frekventnoj + što je okružen sa dva kafića i štekatima ispred njih) - smijeh se orio na sve strane..preostalo joj je jedino da zaglumi facu kojoj je sve to kakti sasvim normalno i cool..
..ali kada su ušli u auto, svo njeno coolerstvo je netragom nestalo..
..par dana je „čežnja“ bila u nemilosti (zajedno s NJIM)..nije htjela niti čuti za nju, a kamoli ju pogledati (kao niti NJEGA)... tek nakon što je skrušeno priznao da je cijeli show namjerno izveo jer mu je bila zabavna njena neugoda usveziglede kupovanja takvih artikala i ispričavao se u nedogled što nije uzeo u obzir njene osjećajčiće, dodijalo joj je durenje...ali „čežnja“ je i dalje bila primorana boraviti van njenog vidokruga...
....sve dok ju, jednog popodneva, nije dočekala – i to u svom svom sjaju, ustoličena uz tipkovnicu..na monitoru prislonjen papirić sa porukom "Na sastanku sam. Da ti ne bude dosadno čekati - pozabavi se čežnjom" ..i tako su se njih dvije mjerkale pola sata..
..ostalo je povijest :-)
..a ovo je strogo čuvana tajna: ma kakova „čežnja“, pobijedile su 
GrintavaLasta 2.3.2006 11:31
.. semafor ili - PAZI, zeleno!!!
(podnaslov - nije baš lako biti sinac, bar ne moj)
- Opet ti preko crvenoga - nezadovoljno će sinac - još će te puknut' nešto!
- Puklo je mene na zeleno! - kolutam očima i odlučujem ga podučiti umijeću prelaženja kolnika - slušaj ti mene, promet je gust + što danas zaista svatko za volan sjeda...opasnost vreba sa svih strana..strašno nešto, horror čisti...
- pa je, ali još u vrtiću su nas učili da odemo do najbližeg semafora (!!!) i pričekamo zeleno svjetlo..onda smo sigurni..a ti na crveno jurcaš, lip si mi uzor baš! – sad' će on već pomalo nervozno (pitam se, pitam se - zašto?)
- sinac, pojma nemaš...šipak smo sigurni - uljuljkaš se u tu svoju zelenu sigurnost, zaboraviš i na minimum opreza, ležerno kročiš i bezbrižno fićukaš – i onda te fino pukne, a da ni sam ne znaš sa koje strane (zato šte se našao netko tko ne razlikuje boje..ili ih ne poštuje..ili mu se pak' eto baš prohtjelo da nekoga malo pukne, a ti mu se našao na putu) - pokosi te, pomete, pa frkne visoko u zrak te, na koncu, bubneš o asfalt...pa fijuču sirene, Hitna, vatrogasci (nadzorne organe da niti ne spominjem), a fijuče i u tvojoj ludoj tikvi dok skidaš sve po spisku onima koji te poučiše da zelenome vjeruješ, a i sebi samome jer te ta idilična boja smutila pa si vidio samo nekakve leptiriće, bubamarice i svašta ugodno zujavoga i mirisnoga, a nisi vidio ono što si trebao vidjeti....
- stani!..jesmo mi još na istoj temi? – mislim, di ti tu vidiš leptire??
- milogatiBoga sinac, uključi moždanke, bar ih ti imaš...i ne prekidaj me...dakle, bubnilo te.....i nastala frka na sve strane – neki te tješe, neki kritiziraju, neki se naglo sjete da su ti (tko zna kad') rekli – 'sam ti ja rekao, a????....e, od njih bi najrađe zidne tapete radio, ali ne možeš jerBo su ti ekstremiteti u gipsu, a hertz u (cenzura)...
- svašta si ti meni sad nadrobuljala - brk mu se smije
- Nadrobuljala ili ne - to ja sve „iz prve ruke“
- Stvarno te puklo? - nisam sigurna je li ovo bilo pitanje ili zaključak, ali mi je dobro došlo da mogu nastaviti svoju svakidašnju jadikovku
- E, da je jednom ni po jada, ali postoje (suzdržati ću se od epiteta) osobe koje vole utvrđivati gradivo sve dok ne doguraju do doktorata...anyway – svaki put me spasila sposobnost, trenutačnog, transformiranja u lopticu skočicu (sjećaš li se onih malih, šarenih loptica koje bjesomučno skakuću i pravo ih je umijeće uhvatiti)...e, tako bih ja poletjela visoko u zrak, prizemnila elastično, tek dodirnula kolnik i već ponovo bila u zraku...ponovila taj postupak točno toliko puta dok pod sobom ne bih osjetila mekanu, travnatu površinu u kojoj bi se, gotovo neozlijeđena, skrasila...
- Prvo leptiri, sad' loptice???...mamac, jesi ti sigurna da si prošla bez ozlijeda?
- Ako ne kužiš što pričam onda nisam sigurna da si ti moj sin!!!
- Auuuuuuuuu...ovo je bilo nisko – smije se zabadalo moje sa svih svojih 194cm (on se zaista smije cijelim tijelom, tako to volim kod njega)
- Eto...sada više ne znam što sam htjela reći – zagrintam tek toliko da grintam
- Mislim da je i ovo bilo previše – i dalje se smijući, mudro izjavi on – naime, propustili smo 2 zelena i 3 crvena svjetla, a još nismo prešli na drugu stranu
..duboko uvrijeđena prekidoh svaku daljnju komunikaciju s njim..i tako je ostao uskraćen za onu najbitniju informaciju – kako i kada, najsigurnije, preći na drugu stranu..
..hm, možda mu ipak otkrijem – bolje i to nego u pričuvi držati par kutija papirnatih maramica (i kutiju PrvePomoći)...i da ne bi bilo ------
GrintavaLasta 25.2.2006 22:49
..ajme & kuku ..
..obaram vlastite rekorde..
..tijekom 24 sata sam uspjela podići frku 2 puta.....jasno, oba puta sam nešto krivo skontala...ili su bili neki čudni spletovi okolnosti.....fakat mrzim te okolnosti...posebno kada se spletu, prepletu, svuzlaju i ja, na koncu, ispadnem blesava....
....ipak, nije mi nešto jasno - to "krivo skontavanje", dramatiziranje, patetika i slične trice baš i nisu u mom stilu.....ili sam pošandrcala...ili sam se toliko uplašila da tražim "dlaku u jajetu" i opravdanje za neopozivi „nestanak“ – jedan od onih kad' zametem sve tragove pa se tamo negdje netko zapita jesam li uopće ikada i postojala...
......hm?....HM!
GrintavaLasta 24.2.2006 13:25
.. nesto kao botanika ..
..piše zli_girl o kalama i nenametljivoj ljepoti jednostavnosti koja ih čini elegantnima i mističnima..i kako ih treba samo malo odmotati i zaviriti...i kako bi voljela nečija kala biti..
..a GrintavaLasta će pisati o ružama....onima opojna mirisa, raskošnih boja koje su nekima (rekla bih čak – brojnima) „njima“ jednostavno neodoljive.....kada se uzme u obzir da ove nove, hibridne, niti trnja nemaju – pa kud' ćeš bolje!..doduše, i miris im je manje opojan, ali BožeDragi nećemo cjepidlačiti..osim toga, tko se još želi zamarati razmotavanjem tamo neke kale dok ti se, istovremeno, tolika ljepota nalazi nadohvat ruke...i nosa...i ostalih organa..i tako, urone oni u njihov slatkasti purpur jer nitko ne zna tako umilno pričati kao ruža svjesna svog roka trajanja i prolazne ljepote....
....uskoro se nađu dlanova punih sasušenih latica ispranih boja i išuljaju se na prstima - jer oni su ipak estete, SunceMuŽarko, a herbariji ionako samo sakupljaju prašinu na noćnom ormariću....
..jedan oprezan pogled i gle – ona kala se još „drži“..jednako čista i elegantna kao i prije..i dok razmišljaju bi li ipak ruku ispružili – zamiriše neka druga ruža u blizini...prokletstvo jedno, koliko li tih ruža ima!....a dobro, još će samo ovu pomirisati, a onda će virnuti u onu tvrdoglavu kalu...pa kako samo uspijeva uvijek jednakom opstajati...kao da im prkosi...hm..
..nakon ruža i ruža – migrena postaje sve jača, a želja da se oči odmore sve intenzivnija - vape za bjelinom, smirujućom jednostavnošću.....njihove oči – izbezumljene špekule..rukama grabe zrak....pa gdje li je nestala?!?...netko drugi ju je ubrao ili što?..na trenutak im se učini da im se kroz pupak uvlače svilene niti melodije koju nikada nisu čuli, a čuli su puno toga...titraji u venama, baršun u srcu i.....umorno sjedaju ne shvaćajući ništa...
..nitko im nikada nije rekao da ne umiru samo ptice pjevajući...
GrintavaLasta 19.2.2006 13:46
petak, 20.10.2006.
.. jedna putna ..
..gdje sam i što radim, nije bitno..net je svugdje dostupan (kako kaže moja teta Goga), a ja nešto manje..
..usveziglede dostupnosti prije godinu dana GrintavaLasta je napisala slijedeće:
.. nazovite L ..
...ovo je jedan, poprilično, gorak post...nisam niti ja baš uvijek dobre volje..stoga – ako vam je i bez njega neki bezvezni dan, bolje da ne čitate dalje.....eto....
...dosadilo mi je!..zaista je..uvijek biti „tu“ za svakoga i za svašta..dežurna budala..nema više...otkad znam za sebe, s vremena na vrijeme, radim inventure.....uklonim raznorazna kala i rasipe, papiriće, parazite i krtice pa nastavim dalje marljivo sakupljati sve što netom odbacih.....iste shitove malo drugačije upakirane..
..zadnja dva tjedna predstavljaju, ne inventuricu, već pravo veliko čišćenje....onako temeljito...niti zrnce prašine ostati neće....po pitanju nekih osoba i situacija - beskompromisni rezovi na snazi.....po pitanju nekih drugih – šansa za popravni nakon detaljnog objašnjenja zbog čega su „pali“.....počelo me već i zabavljati promatranje zblanutih faca...pa ono neorginalno koje su uglavnom koristili „pa nisam ja mislio/la tako....pa nisam na to gledao/la na taj način“.......ma, niste vi mislili uopće, a ja sam kriva što sam dozvolila da me se uzima zdravo za gotovo, da sve što učinim postane „normalno“...
- rodbinske svađe – zovite L..ona će već nekako smiriti duhove...
- treba jamac za kredit – zovite L..ona će ga već negdje „iskopati“....
- porezna vam sjedi za vratom – zovite L..ona će to (jasno, već NEKAKO) izgladiti...
- dragi vas vara – zovite L...ona će ga dozvati pameti..
- oooo, kraj je školske godine, zapela matematika – zovite L..zašto bi plaćali instrukcije – pa ona će mu to sve objasniti..
- nova stranka je zaguljena – zovite L..ona će ga već NEKAKO smekšati.....
- imate krstitke? – zovite L.....ona baš voli peči kolače (pa i voli kad ima vremena)...
- prodajete auto? – zovite L...ona, doduše, nema blage veze o autima, ali će vam sigurno naći nekoga tko ima.....
- imate hemeroide? (ne šalim se) – zovite L....ona niti o hemeroidima nema pojma, ali će pažljivo saslušati vaše detaljno izviješće o istima te vas uputiti na nekoga tko proživljava istu „tragediju“.......
...svemoguća L!!!!..uvijek raspoložena i uvijek na raspolaganju.....za pozvizdit?!!!!!
...naglasak u cijeloj priči je na ZOVITE L. – jer ne pamtim kada me je netko nešto zamolio ili se sjetio upitati imam li vremena......a da me netko upita mogu li ja to uopće, e to bi već zašlo u domenu SF....a o onom običnom „a kako si ti?“ da niti ne pričam...
..danas, godinu dana kasnije - je li „pametna“ lasta konačno zaslužila da smakne nazivnike sa te ključne riječi i odista postala pametna????..
..nije, jasno da nije...jer da je onda sada ne bi jamrala po Grintaonici koja je sve bliže tomu da postane Cendraonica...
..doduše, uspješno je „maknula“ sve one viškove i utjerala strah u kosti brojnim „zapomagateljima“ - proglašena je čudnom i prgavom, ali fućkaš to....je da sporo pali, ali kada nešo čvrsto odluči onda nema povratka na staro...
..ostali su samo oni pomno probrani, oni koje voli i kojima može vjerovati..oni koji se sjete pitati "kako si?"
..ali JAO – čak i njima je draga baš ona lasta koja sve zna, sve može i jasno – sve hoće.....
..a njoj se baš prohtjelo da (malo za promjenu) bude slaba...i krhka...i nesigurna...baš joj se prohtjelo da im u facu saspe „imam problema, nisam dobro, trebam pomoć“..
..jer božedragi – pa oni ju vole ma kakva bila, oni će shvatiti, oni će ju podržati..pa ne pitaju valjda tek reda radi "kako si?".....i što se dogodilo?
...............ništa se nije dogodilo, eto što se dogodilo....muk, nevjerica i jedno veliko „ništa“..
..ok, stisni zube i piči – „mudro“ zaključi ona..ne razmišljaj, ne analiziraj - samo piči..patetika JOK, teatralnost JOK - zabranjeno je to..vozi dalje..
..brrrrm, okreni ključ, ubaci odmah u treću i – probleme raspetljavaj (vješta je u tome kada emocije stavi na OFF)..
..u aktovci, među ugovorima i elaboratima, slikovnica iskrzanih rubova
„Pale sam na svijetu“
..eto, dragi moji, ne brinite – sve sam riješila...a moje rame je i dalje vaše jer vas volim baš takve kakvi jeste, baš ovakva kakva jesam.....
..samo, pitanje jedno - je li vas ikada čeljust boljela od silnog stiskanja zubiju???
..nije ugodno..nemojte niti slučajno isprobavati - na riječ mi vjerujte..
GrintavaLasta 18.2.2006 13:07
.. IZGUBLJENO - NADJENO II ..
...htjela sam predložiti Zvjezdanu da otvori agenciju "izgubljeno-nađeno" budući da mu taj posao ide od ruke (kada sam ja u pitanju i toplo se nadam – samo ja), ali sam se predomislila....mislim, ne bi bilo zgodno (a niti zdravo po njega) da počne pronalaziti i neke druge "zagubljene" duše....hm, može li se agenciji ograničiti posao na pronalaženje samo jedne određene osobe (pogodite koga)...ono, čista ekskluziva...a kao pojašnjenje takvog sužavanja kruga djelatnosti navesti da je dotična toliko sklona zagubljivanju te da zaposlenik (ujedno i vlasnik) ionako ne bi imao vremena za ostale aktivnosti..
......moram, pod hitno, pročačkati po zakonima i snimiti situaciju...no, bojim se da ne postoji zakon kojim bi se regulirao jedan (nedavno ustanovljen) mogući problem...naime, pokazalo se da dotični postaje sklon zaboravljanju što, do temelja, dovodi u pitanje njegovu podobnost za držanje jedne takove agencije..
..prvo – može zaboraviti gdje sam pa će proći vremena i vremena sve dok ga nešto ne podsjeti da bi trebalo načiniti inventuru pri kojoj bi ustanovio da više nisam tamo gdje on misli da jesam..
..a drugo – kada bi me pošao tražiti, mogao bi zaboraviti kojim poslom je krenuo što bi rezultiralo jednom, u nepovrat, izgubljenom dušom - La Tragédie..
Zaključak: o agenciji još razmisliti, ali (već sutra) poslati poklon-paket od 10 kutija Antisklerina (jel' to dovoljno za idućih pola godine, hm?)
p.s.
ne pitajte zašto, ali ukoliko netko ima žarku želju da ga klepnem po glavi neka mi samo kaže/napiše – „aj' bok!“
GrintavaLasta 12.2.2006 18:01
.. izgubljeno - nadjeno ..
- nazovi me da se nađem!...brrrrzo!
.....sinaC opet nema pojma gdje mu je mob (ne znam kako ga uporno „gubi“, a bez njega ne ide niti na wc)..prešućujući komentar (dogodi se i to, pa da..nekad sam jednostavno prelijena da bih zinula), okrećem dobro poznati broj dok on grabi prema spasonosnoj zvonjavi..
.........budući da sam ja ipak nekakav mamaC, moram ga nadmašiti i po pitanju gubljenja...i tako, znam uvijek gdje mi je mob (ili bolje da upotrijebim množinu), ali zato, sve češće, ne znam gdje sam ja (još uvijek upotrebljavam jedninu, mada....hm, dalo bi se i o tome pričati)
..najgore je to što ja uopće ne znam da ne znam gdje sam...sigurna sam da znam i ajmesiga svakome tko se usudi posumnjati u to......uostalom, nisu oni nego ja, išli u izviđače i polagali sve one brojne testove...dakle, orjentiram se odlično - u prirodi...naglasak je na ovom „u prirodi“ mada taj dio uglavnom mudro prešutim...
..anyway, nakon što sve pomno izanaliziram pošaljem Zvjezdanu elaborat od par kartica...kao ono, bio bi red da i on zna gdje sam i zašto sam tu gdje jesam...
....i onda stigne odgovor od JEDNE jedine rečenice!!!....mislim, stvarno!..kolutam očima i prije no što ju pročitam...jedna rečenica, sunce mu žarko!...na par kartica teksta dobijem 6 riječi!...strašno, pre-strašno!...neću niti čitati!..
..odem si skuhati kavu (to će me, kakti, vratiti u normalu, a ako ne i čokolada je pri ruci)..duboko udahnem, otvorim mail..i srknem...i zagrcnem se..i zalijem tastaturu (stoga blog kasni, do sada sam ju čistila)..
...pa kako?.....kako mu to uspijeva???...
...jedna rečenica ------ šest riječi + jedan upitnik + tri zvjezdice i shvaćam da uopće nisam tamo gdje sam vjerovala da jesam već da sam (i dalje) tu gdje sam mislila da više nisam i da mi je, u stvari, tu i mjesto.....(doduše, morao mi je to i usmeno potvrditi onako gunđav, snen i krmeljav...ali, zaGospuBlaženu, bez usmene potvrde pomoću koje mogu izanalizirati ton kojim je iznesena, ne priznajem ništa)..ok, on (bolje od mene) zna gdje sam..
.....ali me sad „muči“ KAKO zna?..i kako zna pogoditi trenutak kada to treba reći..kao da mi je na čelu pisalo – nazovi me da se NAĐEM!...brrrrrrrrzo!..a možda i je, tko će ga znati...
.. a?...ček', valjalo bi malo razmisliti i o tome....pa da...na koncu, možda se iza one rečenice krije nešto što nisam skužila, a možda nije skužio niti on (već sam rekla da je bio gunđav, snen i krmeljav)..idem ju ponovo pročitati..je da ju znam napamet, ali ono, vizualizacija me puca...i pisanje elaborata...novi bi se mogao zvati „10 tumačenja jedne jedine prosto proširene rečenice“..mHm!..
.............Isussssssssssssse, drž'te me da se ne samoubijem!!!!!!
GrintavaLasta 11.2.2006 14:47
.. o lažima, nikotinu i mlaćenju prazne slame ..
..ne podnosim ljude koji lažu - otpuhne mi ona dim ravno u facu.....i to moju cijenjenu, friško nepušačku, facu..
...miliBože, koliko sam to puta čula, to o lažima...otrcano, deplasirano i nadasve licemjerno...desna obrva se lagano diže....znam da to iritira moje sugovornike, ali sami su si krivi..doduše, morati ću malo poraditi na toj obrvi – nekako mi se čini da mi je i oko desno postalo veće od lijevoga....od silnog nadizanja, valjda....ne stoji mi loše, to oko, mislim, ali me ubija asimertija....
..dobro sad'....opet sam izgubila i glavu i rep....dakle, ona ne podnosi ljude koji lažu....
- Lažeš – kažem (trudeći se, da za promjenu, nadignem lijevu obrvu)....
- Ne lažem - nastavi ona duboko uvlačeći dim..(najrađe bi ju zveknula po tikvi kada vidim sa kakvim užitkom to radi)....
- Ne lažeš, dobro...a kako to da onda mene podnosiš, ha? - odlučih istjerati stvar na čistac....
- A zašto tebe ne bih podnosila? - zagrcne se ona (e, neka ti.....samo ti puši.....naslađujem se ja)...
- Pa zato što lažem
- Ti? - smije se ona u nevjerici, a cigareta dogorijeva u pepeljari....žalibože nikotina!!...
- Eeeee, ja!....lažem sve u 16 - promrmljah nastojeći napikirati onaj čarobni, plavičasti dim što se izvija....
- Lažeš! - sad već iznervirano podiže ton ....
- Eto, vidiš... - smješkam se ja zadovoljno jer sam konačno uspjela smjestiti svoj organ za njuh točno iznad pepeljare....
- Ma lažeš da lažeš! - piskutavo će ona paleću drugu cigaretu, zaboravljajući na onu koju pohotno udišem....
- Ha, kako god okreneš – lažem - pakosno ćem ja (nikako joj ne mogu oprostiti onu nikotinsku uživanciju koja je meni uskraćena)
..inače ne volim voditi tako stupidne razgovore, ali ona je prva počela, moliću lijepo....osim toga, obećala je da će prestati sa nikotiniziranjem kada i ja, a vidi ju sad' – dimi li ga, dimi....lažljivica jedna obična!
- Ma, ti si luda - odmahuje rukom (onom slobodnom) dok u drugoj drži predmet mojih želja......
- Fali li ti duvan? - bubne odjednom sa Kolumbovskim izrazom lica.....
- Ne - slažem bez problema i odmah se osjetim bolje..čak mi je i onaj čarobni, plavičasti dim posato malo manje opojan...
..fakat su u pravu oni što tvrde da mnogostruko opetovana laž postaje istinom........
........tako si fiiiino mirišem da je to čudo jedno..
..i ne lažem, jasno..
GrintavaLasta 31.1.2006 21:53
.. stil bez stila (i nešto o nezgodacijama koje LjubaF čini) ..
..zbog nekih zbivanja u bliskoj prošlosti čvrsto odlučih, bar vikendom, raditi ono što mi „puhne“ i ugađati samoj sebi...i tako je ispalo da je ovo vikend od čitanja..kako me duže nije bilo preletjeh po gotovo svim blogovima; neki su me oduševili, neki su mi se manje dopali, neki uopće ne, ali sve ih krasi jedno – svi imaju glavu i rep, prepoznatljiv stil..a pojedini imaju i dušu (e, ti su završili u favoritima)..
..no, danas, čitah i samu sebe..rame uz rame sa stihuljcima su grintanja svakidašnja (doduše razdvojeni u dva bloga)..nedostaju još moje "hladne analize" svega i svačega te, hm, izvjesne pričice koje čita samo Zvjezdan – kada bih i to počela, javno, pisati nastala bi zbrka totalna!...o stilu neću niti pričati jer ga, jednostavno, nema (čak niti u stihuljcima nisam doslijedna – neke kao da je nažvrljala osmoškolka, a za druge se, nakon izvjesnog vremena, i sama znam zapitati – pa je li moguće da sam ovo ja napisala – toliko o prepoznatljivosti)..
..teška srca, moram priznati da sam to ipak ja – doslijedna jedino svojoj netrpeljivosti prema šablonama, „ladicama“ i kategorizacijama..
...niti kao dijete nisam imala svoje "idole"...nemam omiljeni filmski žanr, niti pisca, a još manje knjigu - volim one među čijim stranicama mogu živjeti mjesecima, pa bio to dobar triler, putopis, autobiografija..volim note koje me na titranje potiču, pa bio to rok, jazz, klasika ili nešto treće.....danas „volim“, sutra već ne...zavisno od trenutka....od položaja sklopkice u mojoj glavi...
..nemam niti omiljenu kuhinju, političara, pjesmu, časopis, piće, grad...
...ne vežem se za materijalno...posve mi je svejedno gdje ću živjeti....u svakom gradu ću naći nešto što ću voljeti i nešto što će mi tlak dizati....
...nemam čak niti "svoj tip" muškarca...jednako voljeh i romantika, i realistu...i onog nesigurnog, i ovog samosvijesnog...i krutog, i ležernog...i vjernika, i ateistu...."moji muškarci" su toliko različiti da je teško vjerovati da sam ih sve voljela, a jesam...valjda ja znam....no, to je već tema za neki zaseban post....
......ovaj je o nemanju prepoznatljivog stila, ako se ne varam - pogubih se malo....
...a je li to prednost ili nedostatak? –...jedno je sigurno - stil bez stila, nije za svakoga jer nikada ne znaš kada će te netko/nešto dirnuti, kada ćeš i kamo krenuti...kada ćeš nekoga, a posebno sebe samoga - iznenaditi....
...jedno oko sanja, a drugo širom otvoreno, jer tko zna u kom grmu zeko čuči....i kada bi moglo, nedajbože, nešto ti promaknuti samo zato što si "uljuljkan" i što si zaboravio - gledati....
Zaključak: vrlo je zanimljiv, ali još više naporan NEstilski stil življenja..preporučam ga samo onima koji se ne boje čvoruga na glavi i razbijenih koljena..
(nekako mi se u sve ovo ne uklapa silna želja za spravljanjem fritula jednom, sasvim određenom, Zvjezdanu u, sasvim određenom, vremenskom periodu, na (falinteBože) još uvijek ne sasvim određenoj, lokaciji.....enti LjubaF, smrdala mi stil)
GrintavaLasta 29.1.2006 14:41
.. nešto kao edukacija II ..
..rodila sam sinca na drugoj godini faksa...ne zato što nisam bila kvalitetno educirana na svim poljima već zbog neke svoje buntovničke faze...
..naime, siroti moji roditelji su se potrudili da sazovu obiteljsko vijeće čim su shvatili da se njihova radoznalica pošteno zatelebala....tako su, ovaj put oni mene (dok sam imala 17), posadili za stol na koji su (pobjedonosno, ono kao „neš' samo ti nama čuda priređivati“) položili paketić prezervativa i kutijicu tableta „StedirilM“ te mi lijepo objasnili čemu što služi (kao da ja to već nisam znala, teoretski, jasno ).....
- baš lijepo od vas – nisam se dala zbuniti – ali ja još nisam došla do te faze
..nisu mi vjerovali!...valjda zbog onog ranog interesa za izvjesne aktivnosti...
- isto ti to uzmi, zlunetrebalo – zbunjeno će tajo (čak se nije niti smijao)
- i otiđi kod kume (koja je btw. ginekologica) prije no što počneš piti tablete
..kuma je na posjet pričekala dvije godine i jedino što joj je preostalo je bilo to da mi saopći radosnu vijest....dobro, radosnu za mene – ostali akteri nisu bili baš PREradosni..
..budući da su donijeli jednoglasni zaključak kako sam si uništila život i kako neću nikada završiti taj faks, potrudila sam se da ih demantiram i završila ga u roku (ovo se sad' malo hvalim, ali u stvari želim reći da dišpet čuda čini kada sam ja u pitanju)...
..uglavnom, sinac i ja smo se super snašli....mali, brbljavi kuštravac je postao maskota društva, a znala ga je čuvati čak i podvornica (dok bih ja odrađivala vježbe)..do svoje sedme godine obišao je pola Europe, bio na hrpi koncerata, u knjižnicama (obožavao je Sveučilišnu zbog mistične atmosfere) kao doma, na par biciklijada, bezbroj roštiljada i da više ne nabrajam...dok si okom trepnuo došlo je doba da i on pođe u školu....kako kruška ne pada daleko od jabuke (nemojte me ispravljati, ja baš volim ovakovu formulaciju), i prije no što sam se nadala zaskoćio me sa pričom o spermićima!.....dakle, 19 godina nakon prve, slijedi
- priča druga –
..moje drago klepetalo je i čitalo i pisalo sa 5 godina i bilo ludo za „Malom škrinjicom znanja“...a u dotičnoj „škrinjici“ je bila i pričica (popraćena crtežima,fala Bogu) o spermićima i jajašcu..........tako da su „temelji“ bili udareni (ali ključnu stvar su „zaboravili“ objasniti, a kamoli nacrtati)
..moram napomenuti da je klepetalo naslijedilo moju crtu za „razbistravanjem i najmanjih nejasnoća“ te da nikada nije bilo zadovoljno jednostavnim odgovorom...nakon njega bi uslijedila šutnja (u kojoj si mogao čuti kako mu se kotačići okreću) i jedno značajno HM! Koje bi izazavalo osmijeh sugovornika, ali i značilo da slijedi poduža rasprava...
..tog vrelog popodneva iz letargije me prene
- HM!
- u čemu je problem, spremno ću ja (eh, da sam znala ne bih bila tako susretljiva)
- u onim spermićima
- kakvim spermićima?!?...di su spermići?!? – zagrcnem se
- pa u škrinjici znanja
..dok sam skontala na što misli sjetila sam se one prve priče i skoro prasnula u smijeh
- nije mi nešto jasno
- što? – tja. Morala sam pitati...i da nisam na isto bi mi došlo
- oni su u mom pišulincu...je li tako?
- Je (nije baš, ali nećemo cjepidlačiti)
- A ono jaje je curicama u trbuhu...jel'?
- Je (nisam željela ulaziti u raspravu oko toga da male curice još nemaju to jaje jer sam shvatila da mi se crno piše i bez toga)
- A da bi nastala beba trebaju se spojiti, je li?
- A je – sad već uzdišem
- HM......a KAKO, kako se oni spojiju?
.....dok sam smišljala kako da mu to objasnim (tek tada shvaćajući zašto je onomad moja majčica gubila boju) on nastavi svoj monolog
- znaš, ja sam si kontao nešto
- a što? – puna ćem nade (možda je dijete samo našlo rješenje misterije)
- pa mogao bi se popiškiti u lončić i sa cediljkom ih poloviti....ali ne znam kako da ih onda NASADIM u svoju ženu...HM
......Isusssssse....redom sam zazivala sve svece za koje sam ikada čula pokušavajući ostati ozbiljna......a onda sam se sjetila i izvukla knjigu iz prethodnog posta (da, da, dobila sam ju u naslijeđe kada sam krenula u ZG na faks).....unutra su bili čak još i oni tatini crteži
..i baš kada sam ponosno zaključila da sam mu sve (na njemu primjeren način - pokazala sam mu samo jednu pozu ;-)))) objasnila uslijedilo je još jedno
- HM!
- Nije ti jasno?
- Ma je
- A što hmčeš onda
- A jel' to boli?
- Koje?
- Pa kad se pravi beba
- Ne, ne boli....otkud ti to?
- Sjetio sam se da sam jednom na televiziji vidio neke da praviju bebu...onda nisam znao da ju praviju pa sam mislio da se MUČIJU
- Kako mučiju – počeh i ja iskrivljavati riječi....od muke...
- Pa feč su stenjali i puhali, a teta je i vrištala
...e, tu sam „pukla“...nisam više mogla – smijala sam se do te mjere da mi je skoro pozlilo...siroti sinac me gledao isprva zbunjeno, a na koncu uvrijeđeno...
- oprosti, ne smijem se tebi, sjetila sam se nečega (na svu sreću nije pitao čega)
- dobro, ako si završila sa smijanjem onda mi kaži jel se oni mučiju ili ne
- pa rekla sam ti da ne
- a zašto su onda toliko drečali?!?
...aj' sad' – nemojte me kritizirati, znam ja da se djeci ne laže, ali morala sam posegnuti za tim
- pa to ti je tako, kao neki običaj, kao ono kad Indijanci prizivaju kišu pa plešu oko vatre i udaraju u bubnjeve
..ušutio se i mislila sam da je kraj....ma da, kako da ne....
- HM...meni se to SLJUBLJIVANJE ne sviđa
..iznad moje glave veliki upitnik i lagani očaj u očima..
- kada budeš veliki, svidjeti će ti se
- sumnjam...čini mi se jako naporno...a i ne volim drečati...osim toga, još mi nešto nije jasno
- a?
- Rekla si da ti spermići nisu uvijek u pišulincu i da ih nema kad' piškim
- Točno...i što tu nije jasno?
- Znači oni su u pišulicu samo onda kada idem praviti bebu
- Da
- A dobro, kako ću ja znati KADA je to????...kako ću znati kada se trebam sljubiti sa ženom??????
................................u tren se vratih onih 19 godina i postadoh oličenje tatice svoga te mudro objasnih kako ćemo o tome razgovarati za par godina.......malo se bunio, ali je i on pokleknuo pred onim da se ne može sve odjednom doznati jer da to život čini dosadnim (ako ne znate o čemu pričam, pročitajte prethodni post...aE)....
..ta tema nije došla na red nikada (zahvaljujući medijima, kompjuterizaciji i koječemu drugom)
...sinac je već pravi momak (u svakom pogledu) i dalje se izuzetno dobro kužimo i rađe odem s njim vani na kavu nego sa nekim frendicama...
...dakle, dok smo ribali zube u petak navečer, ustiju punih kaladonta promrmlja
- ja ću danas spavati u boravku
- a zašto? .......(volim i ja to „zašto“ J )
- zato što mi, iza ponoći, započinje EDUKATIVNO-INFORMACIJSKI program
- mooooolim????????
- Pa Playboyev film je na RTLu – mrtvoladno će on – zato pokucaj ukoliko kaniš ući
............od zabezeknutosti mi je leća iz oka frnjoknila (kontaktna, mislim) pa me „utješio“
- me neeeee...neću ja niša „raditi“ nego pokucaj da stignem promijeniti program....ne bih želio da te šlog srefi kada uđeš....mamac moj stari...
.......magarac dabiliga magarac!....on će meni da sam stara....ali o tome drugom zgodom...
GrintavaLasta 26.1.2006 00:53
.. nešto kao edukacija ..
...iz dišpeta neću niti o listama, niti o tome kako mi ništa (usveziglede „umjetnog“ samopodizanja reputacije) nije jasno....jer te liste i nisu pokazatelj reputacije već „reputacija“ sa ogromnim navodnicima...bilo kako bilo, smrdali ste mi koncepciju....trenutačno nisam u fazi istjerivanja pravde, a ona „prosvjetiteljska“ me prošla odavno..
...dakle, ja ću po svome, a vi kako hoćete..
..............na repertoaru mi je seksualna „edukacija“...
- priča prva –
vrijeme radnje: prije nešto manje od 30 godina (juuuuj),
mjesto radnje: bogata nedjeljna trpeza
likovi: jedna mama sklona dramatiziranju
jedan tata sklon funcutarijama
jedno čupavo derište sklono nezgodnim pitanjima
..bila sam od onih klinki sa ključem obješenim oko vrata što će reći sama doma satima..za cjelodnevni boravak u tadašnjim školama se nije znalo pa sam haračila po stanu čekajući taju (on se prvi vraćao s posla)...nakon toga bi haračili zajedno sve dok se ne bi pojavila stroga mama...on bi, bidan, uvijek nadrapao više od mene jer „zabogamiloga, kakav primjer djetetu pružaš“.....
...i tako čeprkajući jednom tamo gdje očito nije trebalo čeprkati – iščepkah neku zanimljivu knjižicu punu crno-bijelih fotografija...detaljno sam ju proučila, ali mi je štošta ostalo nejasno....a to si nisam dozvoljavala niti tada...ne, ne – dok mi se sve u glavi ne posloži mira nemam (a nemaju ga niti oni koji se, u tim trenucima, nađu u mojoj blizini)....
..odnijela sam ju čak i u školu (spornu knjigu, mislim), ali su moje prijateljice bile još manje educirane i od mene same pa je jedini rezultat koji sam polučila bilo gadljivo frktanje nosevima i čvrsto stiskanje očiju..
..no dobro, mama i tata će znati...oni uvijek sve znaju...
..i tako, nakon spomenutog nedjeljnog ručka, dok je mama na stol stavljala polumjesece od limuna (vikend bez kolača nije bio vikend, moliću lijepo) izvukoh ono što sam skrivala ispod kušina (da ne kažem ispod guzice) i položih crveno ukoričenu knjigu između svojih ponosnih roditelja (do tada su uvijek bili ponosni na mene)....
- tko će meni objasnit' zašto se ovi tu toliko frču jedno oko drugoga i to u 100 poza..
.....tata je prasnuo u jedan od onih svojih gromkih, neobuzdanih smjehova po kojima je bio poznat i koji su ga izvukli iz brojnih nezgodnih sitacija, a mama (i inače porculanske puti) je toliko ublijedila da sam žurno pošla po šećer u kockicama (negdje sam čitala da se to daje ljudima kada poprime izgled duha) ne shvaćajući čime sam sad pak to prouzročila.....
..nervozno je odgurnula porculansku kutijicu što sam smatrala krajnje nezahvalnim činom i prosiktala (doslovno) na moju zbunjenu malenkost
- gdje si to našla?!?
...kao da je to bitno....osim toga, valjda je znala gdje ju je spremila (ukoliko ju tata nije spremio...ali i da je, ona uvijek zna gdje je što – prema tome, kakva su to glupa pitanja)...uvrijeđena zbog odbijanja šećera i nervozna zbog skretanja sa teme i nedobijanja odgovora na jednostavno pitanje sve, maloprije spomenuto, sam joj sasula u lice i zadovoljno gledala kako ostaje bez teksta (to sam smatrala velikim uspjehom)...tata se još uvijek smijao pa se sručila na njega
- smij se ti, samo se smij....bolje bi ti bilo da kćeri svojoj objasniš kako se ne kopa po tuđim ladicama....
..sad' sam i ja počela gubiti boju jer sam ,naime, već i tada znala što je to intima i trudila se da ne narušavam tuđu...ali to nije bila nikakva „tajna“ ladica, čak nije bila niti u njihovoj sobi (usput rečeno, silni trud sam ulagala da se suzdržim od roštanja po istoj, a ona meni tako) već u velikom regalu tkz dnevnog boravka....sve sam joj to fino objasnila i, ne dajući se smesti, ponovila pitanje...s tim da je sada više zvučalo kao zahtjev
- onda, zašto se oni toliko frču i zašto su goli?!?
..mama je demonstrativno izašla iz kuhinje uz riječi
- evo ti je pa joj objašnjavaj...strašno!...ta mala će me izludit'!
..i tata se primio posla..poput većine sirotih roditelja počeo je sa onim kako se mama i tata vole, pa odluče imati bebu, pa....nestrpljivo ga prekinuh
- no, znam ja da bebe ne nosi roda, da one rastu u maminom trbuhu i kad narastu da ih izvuku van (čak sam znala da ih ne vade iz trbuha nego mi je bila poznata stvarna lokacija izlaženja malih vrištavaca), ali ZAŠTO se ovi tu FRKAJUUUUUUU?!?...kakve to ima veze sa bebama?????
...i tako je bio prinuđen uzeti papir i olovku te mi nacrtati neke organe i organčiće....mrštila sam se sve u 16 jer mi se niti najmanje nije dopadala pomisao da će tamo neki dječak U mene gurati onog crvuljka na kog piški....
- je li to jedini način da se napravi beba?
- jedini
- strašno (nesvjesno citirah maminu omiljenu poštapalicu)
- nije strašno....kada budeš malo veća neće ti se to činiti tako strašno
- a zašto?
- To ti ne mogu objasniti
- Kako ne možeš?!?....kakve veze ima jesam li velika ili mala??...strašno je strašno i točka!
- Pričati ćemo o tome za 10tak godina (i opet prasne u smijeh što je, ovaj put, mene iznerviralo)
- Ne kanim čekati 10 godina, objasni mi sad
...po prvi put u životu tajo je „otkazao poslušnost“ i kategorički ustvrdio
- sada ne bi ništa razumjela i ne budi dosadna (opla!...ovo sam mu dugo, dugo pamtila)
- dakle, misliš da sam glupa
- nisi glupa, jednostavno si još premala....polako Lidač, ne žuri..na što bi to ličilo kada bi sve o svemu odmah saznala...život bi ti postao dosadan..
..to je imalo smisla pa sam se povukla uz samo još jedno (tog trenutka vrlo bitno pitanje)
- a jel', kada budem išla raditi bebu hoću li morati to izvesti u tih svih 100 poza i baš po tom redosljedu iz knjige?
- Nećeš morati, ali ćeš željeti (opet smijeh) i po redosljedu i mimo njega
..valjda je shvatio da će navuči vraga za vrat nastavi li pa se naglo uozbiljio o objasnio mi kako će i jedna poza biti dovoljna....
- a dobro – patnički ćem ja – ali ako ne upali od prve, unuka nećeš imati
...................mislili ste da je priči kraj?...e pa – nije..
..nakon par dana telefonske linije su dovedene do usijanja – brojni sablažnjeni roditelji su željeli „zahvaliti“ mojima na tako „divnoj“ kćerkici koja se potrudila njihove potomke educirati o mukotrpnom stvaranju djece....
..razrednica mi je oduzele crteže i tata je morao otići po njih i objasniti joj otkud crpim to silno znanje...
...njegov jedini komentar (po povratku iz škole) je bio
- ako si već htjela biti precizna trebala si uzeti moje crteže, ovi tvoji ne liče ni na što
.......čuvši tu izjavu mama je dobila slom živaca i nije pričala sa nama jedan duži period...
....................i da, sve to se zbivalo niti 2 mjeseca nakon što sam postala prvašić....školovanje sam, fakat, „slavno“ započela.....nastavak je bio još slavniji....
...na ovaj "događaj" me podsjetilo nešto što se danas zbivalo u mom dnevnom boravku, ali ne mogu više tipkati...dodijala sam i sama sebi...dakle -
(priča No2 slijedi kada si ODdodijam)
GrintavaLasta 23.1.2006 21:12
..pogledaj dom svoj anđele..
..umjesto početka onoga što je trebalo započeti (pazi konstrukcije) - pisati ću o nečemu drugom, o nečemu daleko važnijem...
....dakle
Vrijeme radnje: 08:30 prekjučer
Mjesto radnje: omanja „kvartovska tržnica“
Glavni likovi: jedan podivljali „otac“
jedno izbezumljeno dijete
jedna šokirana ja
Kratak sadržaj:
...ne znam zbog čega, ali on urla...čujem ga i na udaljenosti od 10tak metara usprkos žamoru i nadglasavanju kupaca i prodavača...
- idiote!..govnaru jedan, tiš' mene zajebavat!
....nadvio se, sa svoja dva metra visine i debelo preko sto kilograma žive vage, nad sitnim četverogodišnjakom (moja procjena) koji gleda u pod i krši rukice...
- oš' prestat cmizdrit, majku ti jebem!?!
..instiktivno se primičem bliže zaboravljajući na kupovinu...
....teška ručetina grabi plave uvojke i djetovu glavicu nekontrolirano trese...na trenutak mu i oči ugledam, velike, plave, prestravljenje....oko njih se lagano stvara prazan prostor, svi ih zaobilaze....svi su odjednom jako zaokupljeni prebiranjem po grožđu i jabukama....zar nitko neće reagirati?!?...sad' već gotovo trčim prema njima...
....stigoh upravo u trenu dok je pao prvi (očito kontroliran jer je dijete ostalo na nogama) šamar, pa drugi, pa treći...
- pizdo cmizdrava!
- Šjor prestanite!...ne tucite ga!..ne po glavi!
- Koji kurac ti oš'?!?
..možda i dodatno iznerviran mojim uplitanjem, plasira još jedan udarac ploštimice na plavu glavicu i dječačić padne!....nema više žamora na tržnici, ali kao da niti ljudi nema...zamrznuta scena od par sekundi...samo se čuje dijete koje cvili, ne plače!...cvili....
...podižem ga i prigrlim, grčevito me stiska oko pasa i trese se...
- vi niste normalni...vi, zaista, niste normalni – čujem sebe kako hladno i tiho govorim ne znajući što da učinim....dijete me, sad' već, toliko steže da jedva dišem....on poseže za njim i povlači ga za majicu
- pustite ga, smirite se...
...pokušavam uhvatiti nečiji pogled...ne uspijevam...na prepunoj tržnici smo, nas troje, i dalje potpuno „sami“....izgubljeno, gotovo molećivo, ponavljam poput pokvarene ploče
- smirite se, molim vas, nemojte ga tuči, molim vas
.ne pamtim da me ikada itko pogledao sa toliko bijesa...suočena sa iskonskom mržnjom, nenaviknuta na nju - ušutjeh..ruka se ponovo diže, ovaj put stisnuta u pest, leti prema meni.....bol je zanemariva naspram straha i nemoći....ispuštam dijete, dlanom prekrivam oko, na dlanu krv...iznenada komešanje, upliću se dvojica muškaraca....no veliko je pitanje da li bi i oni uopće reagirali da se ne radi o mojim susjedima iz ulaza...
...ne vidim ništa, ali čujem...čujem cvilež koji se pretvara u vrisak, vrisak koji se mulitiplicira i postaje sve tiši....ili dalji, ne znam...
- zovite policiju, ne dajte mu da ode
...žamor prerasta u graju...takmičenje - tko će se više i žešće zgražati nad maloprijašnjim zbivanjima....kolektivna „hrabrost“ na djelu...slutim da je „junačina“ već daleko...dobro i slutim...
.nesposobna da mislim, nesposobna da išta kažem, s osjećajem gađenja odlučujem napustiti scenu ponijevši brojna pitanja u sebi
- Jesam li pogriješila?
- Jesu li svi oni pametni, a ja luda?
- Kako da odgajam svoje dijete?...da okreće glavu i savjest olakšava naknadnim zgražanjem?
- I što će biti sa ovim sirotim dječačićem?
- I je li se sve zbilo u trećerazrednom američkom filmiću ili u „lijepoj našoj“ gdje su ljudi još uvijek Ljudi?
.....svjesna da ovo ne može, da ne smije biti završetak, poduzela sam još neke korake, ali o tome sutra..
GrintavaLasta 1.10.2005 15:05
.. relaksiranje na moj način ..
......u tijeku je kao nekakav vikend....kažem – kao....budući da po količini zvrndanja moba i primljenih mailova (jasno, poslovnih) to baš i ne bih rekla....
....kupanje bi kao trebalo biti relaksirajući čin...kažem – kao jer....ma, duža priča....
.......i tako - izlijem obilato pjenicu (neka mjehurića) i pustim vruću vodu pa (da ne bih slučajno besposleno sjedila) krenem sa usisavanjem boravka i nađem se u oblaku prašine!....( na koju sam btw alergična)....riknuo usisavač....tj. ONO što bi trebalo biti TRAJNA vrećica se poderalo...budući da sam uvijek spremna na sve (ovo ide bez –kao-) imam rezervnu „nepoderivu, trajnu“ vrećicu...sam svoj majstor nastupa......10tak minuta grintanja, povuci/potegni sistema i konačno je na redu usisavanje (prvenstveno onog prosutog smeća)......i konzumiranje Dimidrila!....u međuvremenu (da nije one spasonosne rupice pri vrhu kade) kipuća voda bi se prelila van!.....
......budući da to nije prvi put imam provjereni sistem kako isprazniti kadu, a ne spržiti se....dakleM sa kuhačom „vješto“ odmaknuti čep i čekati da iscuri pola vode.....ovaj put ostajem na licu mjesta, čekanje kratim čupkanjem obrva.....ne znam kako kod vas, ali kod mene ta voda toliko sporo otiče da je to čudo jedno.......no dobro, misija uspješno obavljena – sada se pušta hladna voda... kako sporo otiče tako sporo se i puni...budući da više namam što čupkati odlučim virnuti na jedan forum...a kad tamo Splićo ševrlja bespućima neta...je pa sad', morala sam ga pinkicu sprekontrolirati i priupitati za zdravlje....razgovor se „malo“ otegnuo i tako sam, umjesto ugodno tople vode, u kadici zatekla led ledeni.....i opet me ona rupica spasila od poplave....onaj tko je to izmislio očito je imao problema sličnih mojima.....
...brojim do 100, grizem usnice i praznim...jasno, opet do pola, pa nadopunjavam (ovaj put s vrućom).....a neš' više – uzimam križaljku i sjedam na WC školjku budno motreći razinu vode....
.....pa da čovjek ne povjeruje – od prvog „punjenja“ je prošlo sat i pol....a od pjenice više niti traga niti glasa (otišlo sve u kanalizaciju, mukomoja)....što je tu je – zaranjam konačno.....a divote....napola omamljena Dimidrilom kunjam blaženo sve dok sinac nije počeo bubati po vratima, debelo iznerviran činjenicom da ne može do svojih tenisica....no, no, te pubertetlije su zaista naporna stvorenja.....zijevajući ispirem kosu i stavljam balzam (bez njega se ove rice ne daju rasčešljati, a ja - kao jedna gospođa – ne smijem više hodati bijelim svijetom raščupana).....princ će sačekati još par minuta, moliću lijepo...i sačekao je puno više od par minuta jer.....čudno mi mirisao taj balzam...poznato, ali čudno...lijepo, ali ne po mom balzamu....upitnik nad glavom i zbunjeno osvrtanje oko sebe.....milogatiboga, sasula sam na glavu OMEKŠIVAČ za rublje!...kako sam uspjela bočicu od 3 dl zamijeniti sa litrenom bocom – ostaje misterija i meni samoj........ispiranje se oteglo poprilično, popraćeno raznoraznim zvučnim efektima kroz stisnute mi zube.....a potrajalo bi i duže da nije postojala realna opasnost da ostanem bez kupaoničkih vrata ili bez sinca (koji je prolazio kroz svoj prvi slom živaca – naime, „draga“ je čekala ispred portuna).....
...i da skratim – kosu sam morala ponovo prati jer je, nakon sušenja, izgledala kao da je netom petarda na glavi mi pukla.....od svega toga sam se toliko snervala i preznojila da sam se išla – TUŠIRATI!
...toliko o kupanju, relaksiranju i mirnom vikendu.....grint
GrintavaLasta 24.4.2005 16:15
.. stara moja - II dio ..
....bojim se – biti će ih još....nastavaka mislim....
...ja ne bih bila ja kad ne bi čačkala.....pa uglavnom isčačkam ono što ne želim čuti....
.....tako sam se požalila sincu na Spliću i njegove tlakopodizačke sposobnosti...
- ha, čuj mamac, kad malo bolje razmislim ti i jesi jedna gospođa....bar bi trebala biti....
....i kao što Nem kaže – pa to je strašno, prestrašno!......nećem biti gospođa, nećem biti „stara“, nećem i točka!......a kažu da je super kada rodiš u mladim danima...a je, kako da ne.....sad imam klipana u kući koji se urotio sa onim klipanom van kuće pa me, udruženim snagama, nastoje preodgojiti.....a jesam se usrećila; jednoga drma pubertet, a drugoga „kriza“ srednjih godina (hihihi, udaviće me).......a ja sam ista kao i jučer (lipo i detaljno sam se spregledala u ogledalu), kao i lani, kao i predlani (mama, hvala na genima takvim).....
- je, to je istina, ali godine su godine...mamac moj stari.....
...a dobro....kad hoćete staru – imaćete je.......sinac, neću ti više lipit makete – to ne dolikuje jednoj gospođi...i neću ti više skidati lektiru sa neta – to rade samo neozbiljne i neodgovorne mame.....a ti Splićo – igraj jamb sam sa sobom – ja sam to prerasla....i štošta drugo ćeš morati sam „raditi“ jer ću ja biti preumorna nakon napornog radnog dana..a možda i migrenu dobijem :P ......nema kuhanja, nema spremanja.....kosti će me „boliti“, biti ću „iscrpljena“.....a mogla bi i početi „zaboravljati“.....hm, recimo, koji mi ono datum rođenja piše na osobnoj ;-)
GrintavaLasta 19.4.2005 20:20
.. stari moj ..
...hihihi....al' sam brzinski stvari dovela u red 
...nisam išla na informativni razgovor, ali su zato mnogi bili pozvani (na nešto slično) u moje odaje....dosadilo mi je da me uzimaju zdravo za gotovo...a baš...no, neću o tome...danas ću tračati Spliću......zaslužio je....
...dakleM, on sve što radi (ili ne radi) čini „za moje dobro“.....tako je, doznavši za moj kronično niski tlak, zdušno prionuo podizanju istog......i to ne tri puta dnevno već mi je opalio udarnu dozu.......sve dok ga nije natukao nebu pod oblake....
...prije par dana, dok sam se malkice prenemagala (pa moram, ponekad, e), bubne on – mrtav ozbiljan:
- možeš ti cvrkutati kolko oš, ali stvarno se ponašamo djetinjasto....pa ipak smo mi u nekakvim srednjim godinama...
...nisam uspjela niti zinuti, a kamoli odgovortit kad on (još mrtvoozbiljnije) doda
- STARA MOJA..
...i dok sam ja elaborirala na temu da kako on nije pri sebi, da što ga je spopalo, da mi je pun kufer što moram biti OZBILJNA (i odgovorna) poslovna žena, pa OZBILJNA (i spretna) domaćica, pa OZBILJNA (ajd' dobro – POLUozbiljna) mama, paaa.......ako još moram biti i ozbiljna ljubavnica (nije on oženjen nego mi se ta riječ baš dopada, a bila je i primjerena datom trenutku :D) onda sve u smokve neka ide.....i on skupa sa svojom, naglo stečenom, ozbiljnošću.....
- a što se pališ – smije se on – baš si dijete...
...i dok se blaženi smješak razvlači preko moje, do tog trena narogušene, face...začuh i dodatak
- ...stara moja
GRINT!!!!!
....e pa dobro, rođendan ti je uskoro, zar ne?......ovim putem ti javno obznanjujem ....što si tražio – to ćeš i dobiti, STARI MOJ! J
GrintavaLasta 16.4.2005 14:58
.. amo se svadit ..
...imam jedan problem..nitko se neće svaditi sa menom....a meni dođe, uf kako mi samo dođe, da se svadim, raspravljam, ubjeđujem...dok južina dere i glava mi puca....ali ništ' od toga.....kandidata nigdje na vidiku....ostaje mi jedino da se svadim sama sa sobom....već sam se dobro uhodala po tom pitanju....
...od vrtićkih dana to je bilo tako.....kada se ja hoću svaditi svi se ili smiju ili učine što želim pa izgubim „argumente“ za svađu.....a ionako ih jedva pronađem....e, jadno ti sam ja grintalo koje ne može isčeprkati razlog za svađu.....svašta....
1 -.....ima situacija kada bi se svatko normalan naljutio, ali ja nisam normalna (očito)...no svjesna sam toga pa se onda, onako reda radi, durim.....ali ne pali......pokušala sam pred ogledalom i zaista znam složiti nadurenu facu...i nije mi jasno zašto im kutovi usana trepere i zašto si međusobno namiguju.....magarci obični!
2 -...a kada se dogodi da se istinski naljutim (ma koliko god imala visok prag tolerancije – dogodi se i to) onda postanem škrta na riječima i imam (kako sinac kaže) „onaj“ pogled – pogled koji zaleđuje....i fakat, aktivnosi koje su me izbacile iz takta smjesta prestaju, akteri mi se uklanjaju iz vidokruga i...............ništ' od svađe....opet....
3 -.....postoje i situacije koje me ne izbacuju iz cipela već samo lagano iritiraju...ako mi je „grintavi dan“ , a uz to imam i dovoljno vremena – iniciram raspravu.....i što se dogodi – nakon par razmijenjenih „loptica“ ostajem sama na terenu.......i ne samo u RL već i u svijetu virtualnom....na „mom“ forumu ima par dežurnih mudrijaša.....onih „svepametnih“ i jasno kritizerski nastrojenih (to valjda ide jedno uz drugo)......i obično vode rasprave bez kraja i konca, protegnu se na 10tak stranica.....i tako, kada mi se „svadi“, repliciram na neki njihov post i.......nakon dvije/tri replike – nestaju....nema više, rasprava gotova L a ja se taman uštosim.......jedan moj profesor (prije puuuuno godina) mi je rekao da sam PREargumentirana te da to baš i nije uvijek dobro......
.............................i što sad?...i ništ'......eto, hoće li se ko svaditi?!?.....temu prepuštam njemu/njoj jer meni, po običaju, ništa ne pada na pamet.....
.....................mukomooooooooooooja, ovu južinu bi trebalo zakonom zabraniti!
GrintavaLasta 9.4.2005 11:58
.. o prinčevima, žapcima i sličnim tricama ..
.....dakle, konačno o bajkama....dok ne zaboravim što sam htjela reći....hm, sve se bojim da će mi uskoro zatrebati onaj Antisklerin (ako sam uspjela zapamtiti kako se zove)..
....kada je sinac imao tri godine obožavao je slikovnice....sve do tog „kobnog“ dana....sa jednom od njih u rukama se ušetao – balkon – soba – balkon – soba....sve nešto mrmljajući i na koncu sjeo na pod i počeo (ko navijen) vrtiti po svojoj kolekciji...odlažući prelistane na dvije hrpe......onda je onu veću hrpu počeo tegliti put kuhinje....zblanuto sam promatrala kako ih trpa u koš za smeće.....
- ma što to radiš, budibogstobom???
- Bacam PREVARULJKE..
- Kakve sad pak prevaruljke???
- Pa ove što prevaruju djecu..
- Pa to su tvoje lijepe slikovnice – pokušah ga spriječiti u daljnjem uništavanju istih već lagano zabrinuta za svog jedinca – kako one mogu varati djecu?
- Pa gledaj, tu su suncu nacrtali oči i usta, a sunce nema oči i usta...provjerio sam par puta.........a ovdje zečevi nose majice i hlačice, a to je prevarivanje jer bakini zečevi nemaju majice...i to sam provjerio.....a ovdje..................nisam dalje pažljivo slušala jer je ona lagana zabrinutost prerasla u ozbiljnu.....moje dijete je totalno nemaštovito.....hmmmm, kako da se postavim....
...moram napomenuti da je to bila jedina situacija (mada je prilika bilo bezbroj) kada nisam zaista znala što da mu kažem, a u skoro sam shvatila i zašto...
...kada sam ispričala mami što se dogodilo odvalila je od smijeha
- Kakva mama takav sin..eto sad vidiš kako je meni bilo s tobom
- Molim?
- Izluđivala si me u toj dobi sa bajkama...
...i krene priča....navodno je počelo sa Crvenkapicom i mojim upitom zašto ta mala ne nosi cvike kada je jasno kao dan da je ćorava jer samo ćorava curica ne bi vidjela da je u krevetu vuk, a ne bakica....a kada je bakica izašla živa i zdrava nakon što je lovac rasporio vuku trbuh slijedio je upit je li i koka što sam ju ručala još uvijek živa....
- Nije zato što nije bila živa niti kada si ju pojela...bila je pečena
- A da sam ju živu pojela jel' bi i dalje živila u mojoj drobi?
- Ne možeš pojesti živu koku
- Ali da mogu...što bi onda bilo?
- Lidich, to je samo bajka...u bajkama je moguće i ono što u stvarnosti nije moguće
- Ali to je bedasto...jesu li sve bajke tako bedaste?
...i sirota mama mi je morala redom sprečitavati bajku za bajkom trpeći moje komentare u stilu
- A zašto se Pepeljuga nije vratila po cipelicu?
- Zato što bi prošla ponoć i kočija bi se pretvorila u bundevu
- Pa što onda...mogla je pješice doma...
...jasno, Snjeguljica je proglašena za glupavu jer ćak i mala djeca znaju da se ne smije uzimati ništa (pa ni jabuke) od nepoznatih ljudi.....Ivica i Marica su trebali dozvoliti vještici da ih udeblja pa ju tako debeli i jaki strpati u kavez i useliti se u onu njenu kućicu od kolača...i ne vraćati se doma...što će doma kada je ta kućica tako slasna i lijepa....
...dobro...dakle sa bajkama sam raskrstila vrlo rano no jedne se nisam uspijevala osloboditi sve do tridesetih...one o princu (bijeli konj nije bio obavezan).......niti spoznaja da su se oni nakon poljupca obično pretvarali u žapce nije me obeshrabrivala......žapca bi frknula i čekala novog.....potencijalnog kreketala....
...onda sam si jednog jutra rekla „Fakat bi bilo dosta“ i zaglumila (malo za promjenu) princezu.....eto vam sad' – pa tko voli nek' izvoli......bila sam jedna sasvim moderna princeza (ne kao ona na zrnu graška), princeza koja je dovoljna samoj sebi.....i bilo mi je odlično....zaista je..u tako ugodnom društvu već godinama nisam bila ;) ....malih zelenih ko u priči, ali ledenoj kraljici se više nije dalo truditi....a još manje remetiti svoj, teško stečeni, mir...
...jednog popodneva u moje „carstvo“ je ujahao Splićo....ne na konju već na bicikli....bio je toliko neobično običan i nije ništa „tražio“ da sam mu odlučila „pokloniti“ par sati uz kavicu....pa uz šetnju...pa uz sok...paaaaaaaa....kada se i nakon tri tjedna držao kao da ništa ne „očekuje“ , iz nekih čudnih razloga, poljubih ja njega....i gle – nije se pretvorio u žapca, nije niti u princa.....pred menom je stajalo 85 kilograma čiste, nepatvorene dobrote, nježnosti, pažnje.....sada već mogu reći – ljubavi....
..mislim da današnje klince više ne dave se bajkama....no, počinjem se pitati je li to dobro.....bojim se da baš stoga ne znaju razlikovati falše prinčeve i žapce od stvarnih vitezova koji život čine radosnijim od iti jedne bajke....
- konec - ;-)
GrintavaLasta 3.4.2005 22:27
.. alergija + plave kuverte ..
...davno obećah pisati o bajkama, ali mi se ne da....u svari – ništa mi se ne da....takva tromost i tupost me dovodi do ludila.....ali premetiljava sam da bi i to sprovela do kraja...ludilo, mislim (mada se pojedinci iz mog okruženja ne bi složili sa ovom konstatacijom).....dakleM – kronično sam umorna.....ne onako zdravo umorna kao inače (od svakodnevnog jurcanja) već onako ljigavo, krmeljavo.....kapci natečeni, oči suze, a dišni organ neću niti spominjati...sa Paloma maramica sam prešla na role toaletnog papira....no neki parfumirani je u điru pa nakon šmrckanja opletem po kihanju.....pa opet moram šmrckati.....
...a za sve su krivi borovi i čempresi koji cvatu!....nisam niti znala da oni cvatu dok mi nisu obznanili da sam (između ostalog) alergična na njihova cv(sr)anja.....inače, ta alergija će me (na koncu) natjerati da se vratim u metropolu......naime, kontinentalnu vegetaciju još nekako i podnosim......dalmatinski korovi i trave (+borovi i čempresi) me dovode do stanja apsolutne neuračunjivosti proizašle od nespavanja, glavobolja, mučnina, gušenja, češkanja.....ooooooooooooslobodimeBože....
....i tko je rekao da ne postoji savršeno ubojstvo?!?.....mene se lako riješiti (i pri tome proći nekažnjeno).....lipo me odvedete na Marjan (u jeku cvanja onih gorespomenutih zimzelena), sakrijete mi Dimidrile i inhalatore (dobro, njih niti ne nosam sa sobom pa ih ne bi morali niti skrivati), ostavite me samu negdi posrid šume i......ne bih niti stigla na pola puta do podnožja – skviknula bi.....garant.....
....prošle godine sam zaboravila (ma kako to nevjerovatno zvučalo) na svoje neprijatelje No 1 i odvela poslovne partnere na Vidilicu na kavu......i puf...završila na hitnoj...injekcije i tako to.....i još su svi arlaukali na mene da jesam li normalna, da koji me vrag tjerao na Marjan i sl....pa di ću bit normalna ovako smandrljana i ošamućena......(inače, kao jesam ;) ....kakav sam dojam ostavila na svoje goste bolje da niti ne spominjem....
..............................a još i živim u najzelenijem kvartu....borića i čempresa ko u priči.....divota jedna.......neću više tipkati..idem odbauljati do dućana (jesam li već spomenula da me „baca“ na sve strane....hodati ravno je gotovo pa nemoguće)....e, da – prije par godina su me dežurne klepetuše (sa klupice isprid portuna) proglasile za alkoholičarku.....jerBo, uz bavuljanje, i jezikom pletem......i to od rana jutra......ma, tko ih šiša....morala sam i ja doći na tapet – kad tad...
..više me brinu modrice (sreća pa ljetna garderoba nije još u uporabi) od silnog bubetanja u rub stola, štokove, ormariće (ma sve u što se bubnuti da) i to što gubim glas......mHm, sinac će biti presretan......no imam ja rješenje i za takove sitacije – pismene direktive izdajem ;-)
....neću nit čitati što sam sve ovdje nadrobuljala jer bi se moglo dogoditi da pustim u pogon funkciju SelectAll/delete....
...btw - nije prvoaprilska šala - danas me nisu isključivali ali sam dobila plavu kuvertu – smrzla se načisto kad ono poziv za svjedočenje....bivši šef nešto zbrčkao u (isto tako bivšoj) firmi....a jadnatisaN...znam poprilično o njegovim kemijanjima, ali ne bih voljela čovjeka uvaliti......mora li se i na našem sudu (kao u onim američkim serijama) zakleti da ćeš govoriti istinu...naime, najrađe bi rekla da se ničega ne sijećam......hm.....jedna mala, „bezazlena“ laž – prolazi li to....ufffff, sudbo kleta........
..opet sam se rastipkala, a sve kao neću..stvarno nisam normalna..idem...gasim se....ajte bok....
GrintavaLasta 1.4.2005 14:16
.. ponešto o svačemu/ničemu ..
...danas sam „stvorila“ vrijeme rezervirano za sprečitavanje blogova...par njih me ponukalo na ovaj post..ali ću se osvrnuti samo na jedan...
..kaže bhaal „Tako da ko god kaze da ga zaboli reproduktivni organ sto ce drugi mislit o njemu, laze, bar u odredjenoj mjeri. Svi se mi zelimo prikazat u najboljem svijetlu pred drugima koliko kod taj aksiom potiskivali i izrazavali u negaciji.“ ...a zli_girl odgovara „btw, belivju mi,za cca 10 godina, biti ces siguran da ljudi uglavnom vise ne lazu kad kazu da ih zaboli za tudje misljenje. ostat ces samo ti i tvoj opstanak. od drustva mozda netko, mozda nitko.“...i u pravu je.....uglavnom..
........naime, nakon što natovarih popriličan broj godinica mogu mirne duše reći da me u stanju dirnuti mišljenje SAMO onih ljudi koje izuzetno cijenim....dok sam u nekim „mladim danima“ padala u depresiju i onda kada bi me netko samo krivo pogledao....godine nas čine čvršćima i nauče nas onome najvažnijem – selekciji...odvajanju bitnog od nebitnog...tko to savlada život mu je daleko lakši...
...i dan danas rado saslušam svaku dobronamjernu i konstruktivnu kritiku (koja nudi i neko rješenje uz navedenu zamjerku)....hoću li ju prihvatiti – to je već druga priča..i uvelike ovisi o tome TKO ju je uputio..ali da ću razmisliti – hoću...
.......no na isprazna pljuckanja se ne obazirem....to je ono područje za koje koristim izraz: zaboli me reproduktivni organ (kog nemam)....u stvari, ja kažem – trla baba lan da joj prođe dan-, slegnem ramenim i odfićukam dalje...
..e sad, što se bloga tiče....pa jasno da nam je drago kada se, ono što pišemo, dopada i drugima....kada to ne bi bilo tako – zaštitili bi blog lozinkom.....no, rastužilo me kada sam uočila kako pojedini blogeri prestaju pisati ili pak mijenjaju stil (i tematike) nakon par opaski „nadobudnih, samoproglašenih kritizera“....smiješno je očekivati da se dopadneš baš svakome.....meni se, više od pola blogova, uopće ne dopada pa, shodno tome, očekujem da se niti ja ne dopadam povećem dijelu blog populacije....oko toga praviti dramu zaista nema smisla..
..za mene ne postoje „najgori“ niti „najbolji“ blogeri...ne smatram se kompetentnom da ocjenjujem ičiji rad..i premda sam uočila blogove koji su se sveli na 1- 3 posta sa po par rečenica u svakom – neću ih svrstati u „smeće“ – jer, tko zna – ljudi se možda nisu snašli, ne usude se otvoriti, ali bar su pokušali...na koncu, iza tih par slova se kriju osobe, stvarne osobe, možda divni ljudi...a tko smo mi da ih zbog toga što nisu dovoljno elokventni bacamo u koš...
...stoga moja podjela blogova (i srdaca iza njih) glasi:
1- sviđaju mi se (rado ih čitam, potaknu me na razmišljanje ili ubace u sentiš...ukratko – nalazim se u njima) – čitam ih redovno
2- ne sviđaju mi se (ne znači da nisu „dobri“...to samo znači da mi nisu „legli“, da me nisu „dodirnuli“) – ponekad svratim u nadi da će me ugodno iznenaditi..ukoliko se to nakon određenog vremena ne dogodi – prestanem ih čitati....
......jednostavno, zar ne?..............i da, philo , ozbiljno sam mislila kada sam rekla – život UGLAVNOM nije kompliciran...mi ga činimo takvim......doduše, i ja sam to shvatila tek nakon što sam svoj toliko zapetljala da su mi trebale godine da bi pronašla „pravu“ nit...spoznala gdje sam i što želim.....što od toga mogu, a što (realno) ne....dalje je lako J
p.s. danas me „sistemi“ nisu davili, ali mi je netko probao uvaliti bajku....no, o tome u idućem postu......
p.s.s. no da, počeh sa organima, a završih na blogerima...svaka asocijacija isključena J
GrintavaLasta 25.3.2005 20:52
.. 'enti sisteme!
...ili – kako me svi isključuju!
..spadam u rijetke budale koje, početkom svakog mjeseca, uredno iskrcaju kvarat plaće i podmire sve režije..imam hrpu kuvertica (za struju, telefon, kabelsku, pričuvu, čistoću...) u koje pohranjujem uplatnice..
..a zadnja dva mjeseca – SF sve u 16!
-priča prva-
..zove me sinac na posao i paničnim glasom mi objavi kako su javili iz HTa da će nam iskopčati telefon zbog neplaćenih računa..nervozno se nasmijem „Glupost, sve je plaćeno“ i zaboravim na tu zgodu..kroz par dana – mrtva linija..ojlala.....nakon burne rasprave na šalteru reklamacija (gdje mi je obznanjeno kako je došlo do pogreške u sistemu) telefon je „oživio“, a oni su se ispričali i nisu mi naplatili ponovno uključenje..
-priča druga-
..niti mjesec dana kasnije, usred važnog online razgovora – ostadoh bez inerneta..budući da se već dešavalo da „ispadam iz mreže“ par puta ponovim postupak koji je, uvijek prije, palio..iskopčaj modem, ukopčaj, resetiraj, pa ponovo iskopčaj/ukopčaj..ništa!..sva snervana zovem DCM i doznam kako sam isključena zbog nepodmirenog računa!..i to još iz dalekog 10mj/2004..milogatiBoga!..ajd na poštu, faksiraj im račun (koji je, jasno, plaćen), zovi ih ponovo..dobro, bili su ažurni – u roku sat vremena sam dobila pristup..moram li napominjati kako je objašnjenje bilo – greška u sistemu!..
-priča treća-
..jučer izlijećem iz stana na put i bubnem nekog dvometraša u plavom kombinezonu „Jeste vi ta i ta?“ „Jesan, a zašto?“ „Evo vam iskapčam struju“!!!! „Što radite?!?“ – oči su mi ispale iz duplji (doslovno) „A iskapčam“ „Pa jeste vi normalni, sve su rate plaćene?!?“ „Ne znan ja ništa, evo na nalogu piše da je dug 2 300,00 kn..to je komjuter izbacio“...enti život – ne znam jel' bi se smijala ili plakala..grizem usnice i vrtim po glavi..nema me u Splitu do sutra, a doma mi je (teško bolesna) mama i sinac..ne mogu ih ostaviti bez struje..nisam bila niti svjesna da razmišljam „na glas“..onaj div me netremice promatra i smrmlja „Jedino ako ćete odma platit..evo ja ću otić na kavu, a vi u onu vašu poštu“..glupo, ali jedino što mogu u tom trenu uraditi..i tako ja platim ono što nisam dužna, a on me obavijesti kako je nova politika kuće da se više ne šalju opomene nego da se, bez najave, dolazi i iskapča..odlična politika,nema šta..no, dobro – danas sam izgubila cijeli dan raspetljavajući tu sitaciju..prvo – ne postoji više šalter za reklamacje nego se one zaprimaju na šalterima na kojima se vrše i uplate (i na kojima je uvijek gužva)..onda vam još „ljubazna“ teta kaže kako ona ne zna ništa (njihova omiljena rečenica) jer, eto, njoj na monitoru lipo piše da sam ja dužna..izlist uplata mi ne može dati..za njega moram juriti na drugi kraj grada u njihovu upravu..nakon dva sata obijanja pragova konačno netko tko nešto i ZNA..budući da sam očitala brojilo, dobila izlist zaduženja i uplata ustanovimo kako sam, na dan isključenja, bila u PREplati stotinjak kuna..i tako je HEP postao moj dužnik (za 2400,00)..njegov prijedlog da ne tražim novce natrag nego da ne plaćam ništa idućih pola godine - odlučno odbijam (još najbolje da ih i kreditiram) i odlučujem sama računati (svaki mjesec) koliko potrošim i točno toliko plaćati..pogađate li objašnjenje koje sam, na koncu, dobila „Skužajte gospođo, greška u sistemu..očito“
..i pitam vas ja sada
1 – što ti sistemi imaju protiv mene?!?
2- tko će mi nadoknaditi izgubljeno vrijeme (živce da niti ne spominjem)?!?
3- je li još nekome čudno što mi grintavost prelazi u „normalno“ stanje?!?
-zaključak-
..budući da su mi isključili sve što se isključiti dalo, mirnije spavam..eto..
p.s. ..evo me počelo i grlo bolit'...biće od silnih rasprava "bez" povišenog tona...
GrintavaLasta 23.3.2005 18:47
..i službeno je prihajalo..
..proljeće nam premilo..no, ima jedan problemčić - zazivah proljeće, a dobih ljeto..netko, tamo gore, me silno voli..toliko silno da na svaku želju dobijem i bonus..
..tako sam, prije dvije godine, zavapila "Ajd, bilo bi dosta zvizdarija - hoću pošteni posao" ..i dobih tri ponude (doslovce - pale s neba), jedna bolja od druge..i ne mogavši se odlučiti prihvatim sve i uvalim se u posao do grla..
..pa onda na rubu fizičke i psihičke iscrpljenosti zakolutam očima i uperim pogled na jedan oblačak "Ala, ne može to tako..valjalo bi se pinkicu i odmorit" i.........pukne mi mišić pa prisilno odmirujem 4 tjedna..
..kada sam poželjela da mi mobitel ušuti bar na uru vrimena - upao mi je u WCškoljkicu (ne pitajte kako) i umukao zauvijek (a bio je, ko fol, vodootporan)..
..da ne nabrajam dalje - došla sam do faze kada se strogo čuvam želja..
....no, ova zima je fakat pretjerala, a i topericu je valjalo odnit na kemisko..pa se zaboravih i brzopleto zagrintah "Mislim da bi bilo dosta!.Oće li to proliće više?!?"..sutradan je upržilo do te mjere da sam balonac prebacila preko ruke i još morala zvrnuti rukave (mješavina zidarsko-poslovnog stila..zadnji modni krik)..
..i još nešto - poručite onoj sentiš tuki da proljeće nisu samo pupoljci i ptičice..proljeće su i glavobolje, sparine, alergije i (jasno) veliko proljetno pospremanje stana..takoC!
GrintavaLasta 21.3.2005 08:34
.. potirala me ..
..kaže - ne možemo mi pod istim krovom..a neka, eto joj njen plavi svijet .. ionako mi je već muka od njenih stihoklepuljenja, sentiš stanja i cendranja..
..sada ću bar moći grintati na miru bez da mi pribotunaje kako joj kvarim blog..
..neš ti nje..pojma o životu nema..ja, jasno, imam..u što ćete se uskoro uvjeriti i vi..
..iscrpilo me ovo dizajniranje (mada sam bolja od nje, blese blesave) pa nastavljam sutra...ili bolje rečeno - započinjem sutra..sada bi ona, onako svepametna, rekla - ne odgađaj za sutra ono što....blablabla....ali brigemese..ovo je moja grintaonica, a ne njena..
p.s. garant će me uskoro zvati da se vratim i napišem štogod..ali neću..dozvizdilo mi je ono njeno cvrkutanje i šmrckanje..
................taaakoC!
/18.03.2005./
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
grintajmo zajedno..biti će nam lakše